Današnji je tempo života ubitačan. Rastragni smo između fakultetskih/školskih/poslovnih, obiteljskih i privatnih obaveza. Stalno negdje trčimo, stalno nešto radimo. Nemamo više vremena ni popiti jutarnju kavu u miru. Svijet kao da se ubrzao i ne nazire se nikakvo usporavanje, poput lavine koja, kad krene, postaje sve veća i veća. Usudila bih se reći da je današnji tempo života neusporediv s onim kojim su živjele prijašnje generacije. Taj je tempo bio dosta laganiji i opušteniji, pa je i način provođenja slobodnog vremena tada bio puno drugačiji.
Vjerujem da su se novine tada puno češće konzumirale, čak i među mlađim naraštajem. Moj djed i dan danas ima naviku svakodnevno pročitati novine, ili ih barem prolistati. Zbog informacija, kaže on. Najviše se voli informirati preko dnevnih listova. Zasigurno nije iznimka. Prilikom svake vožnje tramvajem i autobusom vidim veliki broj njegovih vršnjaka koji rade istu stvar – u rukama drže dnevni primjerak svojih najdražih novina i čitaju ih.
Stoga bi bilo logično očekivati da danas, kada je pismenost veća nego što je bila tada, mladi nastave tu tradiciju. Međutim, izgleda da je danas slika ipak malo drugačija. Kada pitate mlade u Hrvatskoj o njihovim čitalačkim navikama, malen broj njih odgovorit će vam da svakodnevno čita novine. Čak i na studiju novinarstva, gdje se obrazuju budući novinari, svakodnevno konzumiranje novina izrazita je rijetkost. Takvi podaci su porazni.
Zašto danas mladi tako slabo čitaju novine? Zašto novine polako gube svoju “publiku”?
Preskupo je, reći će većina. Kada bismo se malo pozabavili računicom, došli bismo do slijedećih podataka: svakodnevno kupovanje novina koje koštaju 7 kuna znači trošak od 49 kn tjedno, odnosno oko 210 kn mjesečno (za “24 sata” ta bi računica bila još malo povoljnija, te bi trošak bio oko 120 kn). Istina, to i nije tako jeftino, posebno ako uzmemo u obzir današnji standard građana i obaveze studenata, koji imaju i previše drugih mjesečnih troškova, pogotovo ukoliko su došli na studij u drugi grad.
S druge strane, dio tih istih koji su rekli da im je preskupo izdvojiti 7 kn na dan za jedne dnevne novine, bez ikakvih će problema iz svog novčanika izdvojiti barem 20 kn za jednu kutiju cigareta. Ako je riječ o osobi koja puši kutiju dnevno, tada njezini troškovi iznose barem 140 kn tjedno, odnosno nekih 600 kn mjesečno – samo na cigarete! A valja uzeti u obzir da čitajući novine ipak možemo saznati nešto korisno, dok nas konzumiranje cigareta može samo polagano trovati, a na kraju nas možda i doći glave.
No, ovo nije post kojim mislim osuđivati i napadati kupovanje cigareta i pušenje. Zato bih se vratila prvotnom pitanju. Zašto danas mladi tako slabo čitaju novine? Izgovaranje na cijene zapravo je prikrivanje pravih razloga. Smatram da je problem puno dublji i kompliciraniji od toga kako se želi prikazati.
Mišljenja sam da nekoliko stvari bitno utječe na malen postotak onih koji čitaju novine svakodnevno. Nedostatak slobodnog vremena sigurno je jedna od njih. Naime, nakon dana prepunog obaveza, ljudi radije ono malo slobodnog vremena provedu na zabavniji način, uz kavu s prijateljima, u ugodnom okruženju obitelj i sl.
Zatim, postoje i drugi mediji putem kojih se može doći do informacija, poput televizije, radija i danas sve raširenijeg interneta. Zašto bismo kupovali novine i provodili puno vremena čitajući ih, kada ono najvažnije (i najzabavnije) možemo saznati gledajući televiziju (i teletekst), surfajući po internetu, ili slušajući radio dok se vozimo na faks/posao ili gdje god već trebamo ići?
Slijedeća stvar je prezasićenost problemima i ozbiljnim temama. Neki dan su objavljeni podaci da čak 87% Hrvata živi u svakodnevnom strahu od bolesti, smrti, financijske krize i sl. Dovoljno je pročitati samo jedan broj bilo kojih dnevnih novina da se primijeti kako su skoro svi članci koji pišu o ozbiljnim temama pisani u paničnom i kataklizmičnom tonu. I sama većinom izbjegavam novine zbog prethodno navedenoga jer mi, kad vidim sve te panične naslove i razrađivanje samo najcrnjih scenarija za svaki događaj, jednostavno “padne mrak na oči”.
No, smatram da još jedna stvar ima značajan utjecaj na smanjenje interesa za čitanjem novina. Neozbiljnost današnje mladeži. Iako smo vjerojatno po mnogočemu napredniji od prijašnjih generacija, ipak posjedujemo i jednu veliku dozu nezrelosti i neozbiljnosti. Iz tog razloga i jest lakše, ako se novine već i uzimaju, kupiti lagano štivo, poput “24 sata”, jer su nam tekstovi u nekim drugim dnevnim novinama preozbiljni. Kao da svjesno odbijamo odrasti, pa ozbiljno štivo odbacujemo i čuvamo ga za poslije, kada budemo dovoljno odrasli. A do tada nam je najprimjereniji način provođenja slobodnog vremena zabava, zabava i zabava. Ozbiljnim temama – pristup zabranjen.
Uz sve to, nije baš toliko čudno što mladi danas sve slabije čitaju novine. Kad bi se promijenio pristup temama, kad bi bilo manje crne kronike i panike, kada se ne bi ishod svakog događaja predstavljao kao nešto najgore što nam se može desiti i kada bi cijena novina bila primjerenija našim kupovnim mogućnostima, možda bi se postotak čitanosti povećao. Možda bih onda, i nakon napornog dana, uzela novine u ruke i pročitala ih od početka do kraja.
baš to što si i sama navela… živimo u svijetu u kojem pojam slobodnog vremena postaje sve nepoznatiji… studenti, zbog lošijeg financijskog stanja a i zaokupljeni ispitima sve manje pažnje posvećuju novinama…