U prošlom sam postu pisala o tome zašto mladi danas više ne čitaju novine. Među brojnim razlozima našao se i onaj vezan uz cijenu današnjih novina, razlog koji se danas najčešće ističe kao glavni razlog sve rjeđeg konzumiranja novina. I da stvar za izdavače bude još gora, kao sol na ranu došla je i pojava besplatnih novina. Zašto biste svaki dan plaćali Jutarnji, Večernji ili 24 sata, kada svako popodne možete pokupiti besplatni primjerak 24 sata, i u njemu pronaći kratak osvrt na neke od značajnijih događaja. Donedavno ste isto tako svako jutro mogli prolistati Metro Express, besplatne novine koje kod nas nisu zaživjele, ali kojih se, vjerujem, svi sjećate. I ja sam bila redoviti “kupac” tih novina.
Nažalost, Metro express je prestao izlaziti. Jedan od glavnih razloga ze to, prema izjavama izdavača, je nedostatni interes oglašivača. Baš to je ono što me u cijeloj priči najviše čudi. Kako to da oglašivači u Hrvatskoj ne nalaze interes za reklamiranje u jednim od najčitanijih novina?
Tako danas od besplatnih novina u Hrvatskoj imamo tjednike Metropolu i News, te Zagreb.hr, koji izlazi dva puta mjesečno. Svi oni se, međutim, bave samo lokalnim temama, ovisno o gradu u kojem izlaze. Uz to, preko tjedna, u popodnevnim satima, uveseljava nas besplatni primjerak 24 sata, koji je samo kratki izvadak iz plaćenog izdanja. Nažalost, kvaliteta takvih izdanja (što se našeg tržišta tiče) neusporedivo je slabija od kvalitete plaćenih novina, iako bi se i o njoj dalo raspravljati.
Unatoč nepostojanju besplatnih novina koje bi konkurirale našim najčitanijim novinama, naklade plaćenih novina u Hrvatskoj opadaju.
Za razliku od hrvatskog tržišta, gdje za takav trend očigledno ne možemo okriviti pojavu besplatnih dnevnih novina, koje ovdje još uvijek nisu u potpunosti naišle na plodno tlo, na velikom broju drugih tržišta besplatna izdanja su se održala, pri tome utječući na naklade plaćenih novina. No, na tim su se tržištima izdavači dosjetili načinu da taj negativan trend pada prodaje zaustave.
Kako bi ponovno povećali broj čitatelja, neke su se novine dosjetile zanimljivih načina. Tako nizozemski studenti imaju popust od 50% na sve dnevne novine. U Americi se New York Times kasno popodne može kupiti samo za 25 centi, a u Engleskoj Manchester Evening News i Liverpool Daily Post u centru gradova dijele svoja izdanja. I poznati The Times se odlučio na sličnu stvar, tako da na određenim mjestima prodaje svoja izdanja za samo 25 penija za studente. Australski Sydney Morning Herald za učenike, studente i profesore nudi poseban popust na godišnju pretplatu, dok vodeće američke novine, među kojima je i USA Today, pregovaraju sa studentskim kampusima o mogućnostima za svakodnevnu dostavu novina po posebnoj cijeni.
A kako stoje stvari kod nas? Situacija je takva da izdavači ne pronalaze uspješnog načina kako bi povećali prodaju svojih novina, već se oslanjaju na senzacionalističke naslove. Međutim, trenutno stanje u Hrvatskoj pokazuje da se na taj način može podići nakladu, ali ne dovoljno i ne na dugi rok.
Stoga smatram kako bi se izdavači ozbiljnije morali pozabaviti tim problemom. U protivnom će se sve češće ponavljati slika koju često viđam ujutro, kada ranije krenem na faks: prodavačice u kioscima pakiraju neprodane primjerke dnevnih novina za povrat izdavaču.
Ali kako to ostvariti? Zamislite da se na najfrekventnijim mjestima u Zagrebu svako popodne dijele jeftiniji primjerci pojedinih novina – recimo Jutarnjeg i Večernjeg – ili da se na kioscima u popodnevnim satima novine prodaju u pola cijene. Koliko bi samo ljudi u tom slučaju kupovalo novine? Znam da bih ja definitivno bila jedna od njih, i vjerujem da taj broj ne bi bio malen.
Ili, zamislite da svi studenti mogu kupiti neke od tih novina po povoljnijim cijenama, kao što to mogu naši kolege Nizozemci. Sigurna sam da bi, obzirom na broj studenata u Hrvatskoj, broj prodanih primjeraka novina bio znatno veći.
Ili, zar se izdavačima ne bi isplatilo da svim fakultetima dostavljaju određeni broj besplatnih primjeraka svojih novina. Žalosno je što se ni na Fakultetu političkih znanosti, gdje se obrazuju budući novinari, ne mogu naći besplatni primjerci, ako ništa drugo, a ono barem vodećih hrvatskih novina, kao što su Jutarnji i Večernji list. Nije li logično da mi, kao budući tvorci tih novina, uz jutarnju kavu u kantini možemo pročitati najnovije vijesti.
Možda je konačno došlo vrijeme da se studenti pokrenu i naprave nešto. Smatram da bismo se mi, studentice i studenti novinarstva, trebali udružiti i obratiti izdavačima novina s inicijativom da nam omoguće pogodnosti koje imaju studenti u nekim drugim državama.
Naravno, izdavači će reći da je sve to za njih dodatni trošak. Međutim, zar se ne bi na cijelu priču trebalo gledati malo šire? Nije li to ustvari ulaganje u budućnost? Zar cilj izdavačima ne bi trebao biti taj da naviknu mlade ljude na čitanje novina, da ih učine ovisnim o tome, umjesto o jutarnjoj kavi i cigareti ili nečem sličnom? Zar onda ti mladi ljudi, ili barem dio njih, neće i nakon fakulteta nastaviti svakodnevno čitati novine? Zar to neće u konačnici utjecati na povećanje prodaje?
Možda bismo mi trebali biti generacija koja će nešto promijeniti na bolje, ne samo za nas, nego i za generacije koje dolaze. Možda je sada pravo vrijeme za početak borbe s ovim negativnim trendom u novinarstvu; sada, dok se i naše omiljene novine nisu ugasile zbog pada prodaje. U nama leži snaga za promjene. I zato trebamo iskoristiti priliku. Sada…
možemo reći da je stanje u Hrvatskoj iznimno loše i neprofitabilno za bilo kakve inovacije…
žalosno, ali realno…